Anastasija;  knjiga 5.






...


- Veoma se razlikuješ od svih ljudi, Anastasija, i ako si običan čovek, ko smo onda mi, ko sam ja?
- Ti si isto tako čovek, samo u užurbanosti večitoj svoj proživljavajući vek, još nisi uzmogao da promisliš o predodređenju svom.
- Mojsije, Isus Hristos, Muhamed, Rama, Buda – ko su oni, kako se prema njima odnosiš?
- Moju stariju braću si imenovao, Vladimire. Dela njihova nemam prava da procenjujem, samo jedno ću reći: niko od njih jubav zemaljsku nije ostvario potpunu.
- Ne može biti, svako od njih, čak i sada, ima milione poštovalaca.
- Ali, poklonjenje ne znači ljubav. Ono klanjajućem svojstvenu samo čoveku snagu misli oduzima. Veliki je egregor moje braće, milionima godina njega je pothranjivalo mnoštvo ljudi, pri čemu je 
svaki klanjajući umanjivao energiju svoju. Kroz vekove se dobrovoljaca ne mali broj drznuo da dela braće moje osudi. Nisam shvatala zašto oni egregor svoj tako brižno pothranjuju, energiju iljadugodišnju skupljajući. Niko nije mogao njihovu tajnu da odgonetne, dok sadašnjost nije započela. I braća su iznela rešenje: nagomilano u jedinstveno sabrati, živućim danas ljudima na Zemlji energiju svoju raspodeliti. Milenijum novi Zemlji predstoji, u njemu će bogovi Zemlju naseljavati – oni ljudi, čija spoznaja dozvoljava da energiju preuzmu.














Коментари

Популарни постови