- Naš narod nije izumro, Vladimire, on je usnuo. Srećno je bdeo naš narod na teritoriji koja je sad omeđena granicama takvih država kao što su Rusija, Ukrajina, Belorusija, Engleska, Nemačka, Francuska, Indija, Кina i mnogih drugih velikih i malih država.

Do nedavno, do pre svega pet hiljada godina, u stvarnom svetu još uvek je bio srećno budan naš narod na teritoriji od Sredozemnog i Crnog mora do krajnjih severnih širina. Mi – Azijati, Evropejci, Rusi i oni, koji su sebe nedavno nazvali Amerikancima – zapravo su ljudi-bogovi iz iste civilizacije – Vedruske. 

Postojao je period života na našoj Planeti, koji se naziva Vedski.

U Vedskom periodu svoga života na Zemlji, ljudski rod je dostigao stepen čulnih znanja, koja su mu omogućavala da kolektivnom mišlju stvara energetske slike. I izvršilo je čovečanstvo prelaz u novi period svoga života – Slikoviti.

Međutim, počela  je da se dešava greška  na Zemlji,kada su u ljudskom društvu, ostajali ljudi sa nedovoljnom čistotom pomisli, odnosno kulturom osećanja i misli.Ona je zatvarala mogućnost stvaralaštva u vaseljenskim prostorima, prenoseći ljudski rod ka okultizmu.

Okultni period života ljudi traje svega hiljadu godina. Započeo je sa intenzivnom degradacijom ljudske svesti. Sve u svemu, degradacija spoznaje, nedovoljna čistota pomisli, uz visok stepen znanja i mogućnosti, uvek su dovodili ljudski rod do planetarne katastrofe.

Dok još žive, nad većinom imajući prevlast, sile tame grozničavo pokušavaju da umovima gospodare ljudskim. Ali, nisu opazile po prvi put, kako su se izvanredno poneli Vedrusi još pre pet hiljada godina.Кada se shvatanjem izvitoperenim na Zemlji izrodio lik koji je svima želeo da vlada, započeo je prvi rat među ljudima. I ljudi su, poznatim načinom, jedni druge počeli da ubijaju. Tako se na Zemlji događalo mnogo puta pre katastrofe planetarnih razmera. Ali, ovoga puta... U borbu na nematerijalnom planu, civilizacija Vedrusa se prvi put nije umešala.Na teritorijama većim i manjim, svest i čula delimično isključujući, Vedrusi su tonuli u san.

Tobože je, po pređašnjem, čovek ostajao da živi na Zemlji: rađala su se deca, gradila staništa, naredbe napadača su se ispunjavale. Činilo se, mračnom su se Vedrusi pokorili, ali je veličanstvena tajna u tome bila: nepokoreni, usnuli Vedrusi, ostajali su da žive na svim planovima postojanja. I spava civilizacija srećna sve do današnjeg dana, i spavaće, dok grešku u stvaranju slikovitom, neusnuli ne pronađe. Grešku onu, koja je danu današnjem civilizaciju zemaljsku dovela.

Кada se pogreška sa apsolutnom tačnošću ustanovi, reči nespavajućeg će i spavajući čuti i, iz sna dubokog će jedno drugo početi da bude.

Кo je takav potez osmislio, ne mogu reći. Bez sumnje je onaj koji se dosetio, bio veoma blizak Bogu.






Коментари

Постави коментар

Популарни постови